Jedino ostaje tišina.
Roj neizgovorenih riječi.
Gdje ću s njima?
Kome da uputim
sve ono što
sam htjela, smjela
Tebi – samo jednom
A željela nebrojeno
puta?
I kad ponestane snage, vazduha, smisla
Još uvijek postojiš
Ti.
Vrijeme prošlo – samo kroz maglu
vidljivo.
Izvor je sa
kojeg pijem
U ovoj praznini i pustoši koja
nas nagriza .
Zrak svjetlosti, pokretač i motiv
za novo sjutra.
Te mi se neizgovorene riječi kao
eho vraćaju još snažnije.
Krik u tami. Bujica toliko jaka da prijeti da me preplavi.
Zato mi nemoj
dati ni trunku nade, pogotovo ne lažne.
Ponijeće me val a dobro znaš
da mi ne treba puno –
Da Sve izmaštam. Pretočim u
stih.
Kad zamislim Tebe, Sebe
kraj Tebe
i pustim : „I’ll stand by you”
Pretendersa i „
Stay”- Shakespear's sisters nastupiće
suština.
Onog što je unutra.
Sa zadnjim taktovima realnost je
još više zaboljela.
...
Marija Dragićević
No comments:
Post a Comment