Prolaze dani
godina hita
a jedno tvoje brbljivo dijete
vazda je bilo 'van svijeta'.
Za proljeće kaže: nikad više:
Jer nije ravno tvojim očima.
Zna da stavlja maske bićima
i ponaša se kao da mu je Svemoćni
I nije ništa kao što je bilo.
Prolaze godine...
Dani hitaju...
Neki se hladnim umom pitaju:
Bože, zar ima toliko godina
od kad’ se to zbilo.
Tog dana, na praznik...
Olga Blažova
No comments:
Post a Comment