Trebaš za neke lepe stvari
koje mogu da se dese,
snove da se ispune.
Ja i ne znam dal postojiš
negde u ovoj dolini,
al'poznaću te po smehu,
Volela bih da mi dođeš
s februarskim snegovima,
s torbama punim toplog sunca,
koje si ukrao od junskih dana,
sa mirisima majskih trava
i svežini aprilskog pljuska.
Zagrli me rukama vetra,
prstima
koje su do sinoć držale kičicu
i možda u snoviđenju slikale moj lik.
Možda si moje grudi vajao
dodirom vulkanske lave,
i dok si nad tvorevinom mojoj stajao,
možda si mi stavio oreol oko glave.
...
Anica Jakovljević
No comments:
Post a Comment