Jednoj ljubavi - Ljiljana Zeko

Znaš, najbolje si što mi se dogodilo

u momentu kad više nisam imala ni želja,ni snova.

Nisam te poznavala, nisam priželjkivala

promjene u svom životu, živjela sam jedan običan život,

moj život bio je muzika.

I onda, ušetao si sasvim slučajno,

kao dašak vjetra kroz otškrinuta vrata.

Udahnula sam te i s tobom počela disati

jedan drugačiji život koji počinjem voljeti i

koji žeđam imati.

Pun je neizvjesnosti,  pitanja koja nemaju odgovore,

nije siguran, ali svjesno idem tim putem

kojem se ne nazire kraj, u želji da te sretnem,

negdje na nekom proplanku,

na jednom mjestu koje bi bilo samo naše,

protkano našom ludošću i ljubavlju,

obostranom željom da se spojimo

u snažnom zagrljaju i dugom,

strastvenom poljupcu ljubavnika.

Ne prođe trenutak a da nisi u mojim mislima.

Ne prođe trenutak, a da ne pomislim

kako bi bilo lijepo imati te svud po sebi,

napiti se soka s tvojih usana, osjetiti miris tvoje kose,

provući prste kroz nju privijajući te uz sebe.

Tijelo mi zadrhti na samu pomisao

da se tvoje ruke šetaju njim i osjećam tu toplinu

koju mi daje dodir tvojih ruku, snažno.

Zamisli nas na tom proplanku,

gdje smo sami u svom svijetu.

Osjećaš li kako mi se tijelo uvija pod tvojim,

Osjećaš li kako drhtim od želje da te imam?

Osjećaš li moju želju, i prepoznaješ li svoju

da bi me uzeo sad, baš sad,

na tim slatkim prostranstvima naše ljubavi?

Nisam te poznavala, nisam priželjkivala

promjene u svom životu,

došao si kad više nisam imala ni želja , ni snova.

Moj život bio je muzika.

Sad opet sanjam u bojama i

ponovno imam želju da živim život,

život u kojem ćeš ti biti moja muzika.

...

 Ljiljana Zeko