Voljela bih
da umijem tumačiti snove
kao i mnogo puta dosad
i ovaj san mi je slao
neku poruku
samo kad se u SNOVIMA srećemo
tada je sve
tako prokleto jednostavno
da čuješ bar neki
od mojih stihova
da me držiš za ruku
baš kao u ovom snu
da ćutimo
i samo postojimo
DIJELEĆI TIŠINU
konačno
da dočekamo zoru zajedno
i da onda poželiš
da PODIJELIŠ jedan zalazak sunca
sa mnom
da TE konačno pitam
ono što već odavno želim
a ni sama sebi
ne umijem objasniti
koja me tajna sila vuče Tebi
i šta me obuzme
kad ti ugledam OČI
da li priželjkujem neki odgovor?
naravno
upravo onakav
poslije koga ćemo oboje
poželjeti da OSTANEŠ
do nove zore
i tako u nedogled
java će me ubrzo uvjeriti
da je bilo koji san
sa tobom Neostvariv
nisi imao hrabrosti
ni da pokušaš
a ja sada znam
šta mi je to posljednji san
„pokušavao“ reći
večeras
ipak nastavljam da sanjam
jer u snovima je sve dostižno
bar nakratko mi je lijepo
i čini mi se
da ću se uvijek pitati
da li si i ti Mene sanjao
onih dana i mjeseci
kad je SVE djelovalo tako blizu i moguće
sad je i u meni
i oko Mene
samo led i praznina
posvud rasute krhotine stakla
koje zadaju bol
a tako sam željela
da Ti pjevam onu divnu
koju znam da Voliš
čini se da nikad neću dobiti priliku
ta je pjesma
sad u meni ugasnula
a možda ipak
nekad
tamo negdje
poslije mnogo godina
sudbina udesi SVE
a tada ćeš čuti
i pjesmu
i onaj Davni san
zamišljam ti oči
u tim trenucima
i pitam se bi li imale onaj Sjaj
koji ostaje urezan
u sjećanju
Marija Dragićević
photo by Dimitrije Popović
No comments:
Post a Comment