Ne čujem te,
ali to ne
znači da te ne mogu tražiti i
poželjeti da
ti poklonim dio ljubavi svoje.
Moje su uši
gluve za zvuke spolja,
ali su
naučile da čuju zvuke duše tvoje.
Magija je
pod tvojim dlanovima treperiti,
u glavi
slagati note tvoga glasa.
Pogledima
najljepše priče ispričati,
Kao pas ti
tragove u snijegu pratim,
u treptaj
oka te imam uz sebe.
Nježno gazim
da ti tragove ne pokvarim,
da slučajno
ne povrijedim ni otisak tebe.
Moja tišina
te grli snažno i šapuće ti u noći.
Moja plišana
igračko i usnula pjesmo, čekam te.
Dođi, dođi.
...
Marina Stojanović
No comments:
Post a Comment