Večeras su zaplakale ruže
na sastanku sa nevremenom.
Spustili su se olujni kapci
na doline toplih nadanja.
Počele su neke gorke kiše
Večeras je kanjon
ljubavnih suza
od čvrstog stakla sačinjen
i ne može da izdrži
svoju prazninu.
Večeras su me gromovi
uplašili šapatom
da nikada nisi
mogao da goriš
jer tišinom ti si
umio da boliš.
Dušica Labović
No comments:
Post a Comment