Fališ - Josip Lesina

Očima ,

sjajnim od neisplakanih suza,

podižem brane oko srca,

i osmijesima, bez topline,

na distancu odmičem ljude.

A Duša biva sve tiša.

U njoj je vrijeme stalo.

I jedino može sjati,

kada mi, kao eho,

ono ZADNJE jutro,

promukli smijeh vrati!

Fališ, mila!

Fali mi onaj tvoj nježni šapat -

tik do uha, što me,

kao povjetarac voćku u cvatu,

zanjiše, i razbaruši,

i prospe slatki nektar,

u mirisna jutra.

Fale mi tvoje ruke,

što kao perje goluždrava 'tića,

oblače kožu mekim dodirima.

Fališ.

Kao oku svjetlost!

Kao Suncu toplina!

Fališ.

Kao moru obala!

I Mjesecu mijena!

Fališ mi.

Kao Jupiteru prsten!

I cipeli par.

Ja, tek pola čovjeka,

sjena.

Nit' plime nit' oseke,

ni sreće ni spokoja,

bez Tebe nema.

Tek noć bez tajanstva,

bez okusa dan;

i klonulo srce kao ugasla zvijezda

u Ništavilo tone

Pred san.

...

Josip Lesina