Moje srce razgranato diše,
iz krošnji
šumski mrak izbija
i snabdijeva tminu
lažne rajske ptice
Moje srce pružilo je korijenje
u nepoznate i
u poznate planine,
sada me udišu svi
i crpe dušu poderanu,
koju izdadoše i vjerni psi.
Teturam se nebeskim hodnikom,
kao sramni svodnik hodim
u nepoznato,
i tako u krug beskrajno
uništavam sebe i sve
za šta su mislili da je trajno.
Mrak me pojeo.
…
Ernad Dedović
No comments:
Post a Comment