Kada vam noć proguta
lica
i vrati sjene – vašeg
saputnika,
kada mjesec umjesto
sunca
nastavi da prži dušu
tiho, tajno i tako
trajno,
sve dok ne počnu da
isparavaju
zločini očiju i
jezika
svakoga griješnika,
tek tada će i moj
osmijeh
napokon blistati,
noseći svoju medalju
sreće.
Nije ovo poziv na
osudu,
niti puko suđenje,
ovdje samo leži
svitak upozorenja,
strahova i
nagovještaja
o istinskoj boji
vaše ružičaste
beskrajnosti
u kojoj bezbrižni
plutate
po ivici svijeta.
...
Ernad Dedović
No comments:
Post a Comment