Doživim besmrtnost dok me gledaš u oči.
I ne skrećeš pogled minutima.
Samo postojimo u tom pogledu.
Vidiš li svjetlo koje u meni sija?
Prenese Nas na neko drugo, vedrije i bezbrižnije mjesto.
Gdje Mi stvaramo našu oazu muzike i mira.
Kad bi samo znao kako je malo potrebno?
Da li bi se usudio napraviti taj korak?
Želim da poželiš da ostaneš.
Da osluškujem svaki damar.
Licem uz lice.
Da se boje naših svijetova pomiješaju.
Miris moje kose da ti se ureže u nozdrve.
Kakva li bi to magija bila?
Kad bi samo još malo nešto…
Ali? Kada?
Ako ikada?
Neko pamti svaki detalj
Svaki tren i šapat.
Taj neko sam ponovo ja.
Bar sjećanje
mogu da sačuvam.
...
Marija Dragićević
No comments:
Post a Comment