Budi mi dom svijete! - Dušica Labović

Budi mi dom svijete!

Sklupčaću se u jedan maleni šareni kliker

i praviću krugove po tvojim ekvatorima,

da prođem kroz dubine tvojih voda,

preletim tvoje kanjone,

namirišem se tvojim poljima,

uvaljam u šećer tvoje slatke kiše.

Budi mi dom svijete!

I pretvoriću se u mrava koji mirno spava

dok osluškuje disanje tvog pšeničnog pera,

kojim će na nebu poruku pisati

jata prekrasnih ptica;

da uhvatim zračak tvog dnevnog svemira

i pokrete višanja dok se rađaju u paru.

Budi mi dom svijete!

I pretvoriću se u maglu,

napraviću još jednom figure od oblaka

baš kao onda nad morem djetinjstva,

da kroz njih vidim svitanje

onakvo kakvo zaista jeste…

Budi mi dom svijete!

Otključaj mi vazduh,

zaljuljaj drveće

da maše mi u pjesmi.

I pretvoriću se u uragan ljubavi

koji ti neće čupati njedra

i kititi tvoje jelke plastičnim kesama.

Tvoje jahte tjeraću ka suncu slobode,

i izvorima tvojih apriori ideja.

Budi mi dom svijete!

Bez tebe će me samoća ušuškati

u svilu od tuge…

Jer, šta će mi samoća ako u njoj ne uživam

ili ljudi ako u njima ne vidim smisao sreće?

Šta će mi oluje ako me ne uče tangu

i pahulje ako me ne uče baletu djece?

Budi mi dom svijete

i neka se ništa ne izmjeni

na stepeništu ka vulkanu ljubavi,

osim nas ljudi...

koji smo se od tvoje ljepote

pomalo izgubili.

Dušica Labović