Luča pjesnika - Dušica Labović

Bio si i ti nekome zadatak

u naučnim hartijama dragocjene biblioteke,

vazduh krilima nad talasima okeana

iz kojeg su štrčali jarboli olimpijske slave.

Bio si i strepnja od nestanka krhke moći

koju su htjela pojesti svitanja samouvjerenih slabića

u ratovima hladnih kockastih bombi,

kuglanama uzaludnih dostignuća.

……..

Bio si zaštitnik od omalovažavanja

nekom malom princu ili dječaku sa ulice,

tanjir ljubavi u doba gladnih gradova

koji su gutali tvoju čeličnu suzu.

Bio si i doktor za neisplakane riječi

na ivici provalije gdje bacali su pisaće mašine,

jednostavan govornik fantastičnih ideja

u školi razuma pokraj krivog puta…

……..

Bio si i vjerni čuvar ključeva

u skloništima kraljeva protjeranih iz svijeta

u kojem ti za rođendan nisu poklonjali krune

i majstor za uništavanje svrhe fenjera samoće

koji su željeli osvijetliti njihove umove.

……..

Bio si razbijač staklenih kupola

atomskih ideja nekih loših ljudi

i miris prazne bočice škrtog aromatičara

koji je u buntu hvalisanja izgubio notu stvaranja.

……..

Bio si vatrogasac požara u sumracima slijepaca

koji su stradali od halapljivosti za orlovim okom,

spasilac od ratnih iluzionista od olova,

i čarobnjak za izradu vazdušnih medalja.

……...

Bio si još i učitelj mržnje

za boje njiva koje nije umjela da voli,

otrovni ujed koji slatko boli

i melem za kosti njene konstrukcije snova.

Bio si maštar svijeta u kojem su

visile makete među crtežima zvijezda,

osunčani razgovori po maglama kiša

fontane od želja na grobljima presušenih oaza...

Bio si ljubitelj meda od kupina,

čaja zlatnog praha u predgrađu mjeseca,

zaljubljenik u vrijeme očekivanja komete

koja dotakne dušu jednom u sto godina...

Bio si ti njen posmatrač... više puta.

Dušica Labović