Naši vječiti tragači
za visinama, daljinama.
Nedostižnim spoznajama.
Teški koferi natrpani iznošenom odjećom,
nepotrebnom šminkom, izlizanim maskama.
U kaosu uma svi postajemo glumci.
Bez suvišnih proba odigravaju se predstave
Lažni osmijesi, riječi.
Glumimo dok koračamo cestama.
I tako svaki dan iznova bačeni
na tračnice života
uvježbavamo nove predstave.
Sve do posljednje premijere.
Stranac.
Odjednom sam opet stranac.
Stranac sebi,
stranac drugima.
Kada te odnese osjećaj postojanja u druge dimenzije stvarnosti
upijaš u sebe svu ljepotu bivstvovanja, umjetnosti i ljepote.
Onoga da Jesmo.
Tu smo,
a često sami.
Izgubljeni u apstrakcijama uma i iluzijama srca.
Kao stranci jedni s drugima
sami sa sobom
sami sebi.
Samo stranci.
...
Antonia Martinčić Hržić
No comments:
Post a Comment